U Njemačku se dogodio značajan priliv medicinskih stručnjaka iz Bosne i Hercegovine. Brojni pojedinci među njima već su se etablirali kao istaknute ličnosti u ovoj oblasti, uzdižući svoje doktorate na više nivoe, a nekolicina je čak dostigla vrhunac dostignuća.
Među onima koji su postigli zapažene uspjehe je i dr. Samir Smajić, koji trenutno obavlja dužnost šefa klinike za kičmu u “Eduardus Hospital” u Kelnu.
Njemačka je rodno mjesto doktora Smajića.
Nakon završene potrebne edukacije, uključujući i medicinski fakultet, šest mjeseci je posvetio stažiranju u Kliničkom centru u Sarajevu, pod vodstvom mentora dr. Gavrankapetanovića.
Uticaj tih šest mjeseci zauvijek će mi se urezati u sjećanje, ostavljajući neizbrisiv trag u mom životu.
Tokom tog kratkog perioda, moja naklonost prema BiH je postala još jača, uglavnom zbog istinske ljubaznosti njenih ljudi.
Iako cijenim promišljen pristup, ne volim nedisciplinu i nerad, što me je na kraju dovelo do odluke da se vratim u Njemačku i nastavim specijalizaciju.
Nakon toga, imao sam priliku da radim na četiri univerzitetske klinike u Njemačkoj, tačnije u gradovima Bochum, gdje se nalazi najstarija i najpoznatija univerzitetska klinika za traumatologiju.
Nakon boravka u Diseldorfu i Hamburgu, vratio sam se u svoj rodni grad Aachen, gdje sam preuzeo ulogu šefa odjela za ortopediju kičme, pozicioniran odmah ispod direktora ortopedske bolnice.
Nakon što sam dve godine posvetio svom radu tamo, doneo sam odluku da se preselim u čudan grad po imenu Gajlenkirsen, koji se nalazi u blizini Aacena, gde sam preuzeo ulogu šefa ortopedske klinike.
Nakon toga sam stigao u Keln i trenutno obnašam cijenjenu poziciju direktora jedne visoko cijenjene klinike za kičmu. Ovaj bosanski pojedinac, koji je nadaleko poznat i cijenjen u Njemačkoj, podijelio je ovu informaciju s nama.
Trenutno se nalazite u veoma povoljnoj poziciji, čak i nemački mediji priznaju vaše veštine, sposobnosti i dostignuća u oblasti medicine.
Da bih uspio u životu, neophodne su određene inherentne kvalitete, a ja ih posjedujem po majčinoj liniji. Moja porodica je poznata i uticajna, može se pohvaliti brojnim cijenjenim medicinskim stručnjacima. Uprkos tome što sam odrastao u dijaspori, odgajan sam sa jakim naglaskom na obrazovanju i akademskim postignućima, ne ostavljajući mi drugog izbora osim da se posvetim studiranju. Ovo vaspitanje je u meni gajilo snažnu radnu etiku, disciplinu i sklonost organizaciji. Zajedno, ovi faktori su u meni podstakli duboku ljubav prema književnosti. Gledajući unazad, ovaj jedinstveni odgoj me je izdvojio od mojih vršnjaka u Njemačkoj.
Kada se uporedi odbojnost tipičnog Nemca prema teškom radu sa posvećenošću gastarbajtera, postaje očigledno da je njegovana konvergencija kompetencija, strasti za književnošću i snažne radne etike.
Pomoć koju sam dobio je nesumnjivo bila korisna, ali je bitno priznati da je i određeni nivo talenta i intelekta neophodan za uspjeh.
Dostizanje tačke na kojoj se sada nalazim zahteva kombinaciju različitih elemenata. Međutim, ključno je ne samo dostići ovu poziciju već je i održati, što zahtijeva čvrstu osnovu znanja, naučnog razumijevanja i napornog rada. Ovi faktori su u velikoj meri pomogli mom putovanju u polju medicine kičme. Ranije sam imao široku radoznalost koja je obuhvatala brojne aspekte života. Na kraju sam došao do spoznaje da je kirurgija kičme nevjerovatno zamršena i specijalizirana domena.
Tokom svog putovanja, naišao sam na zamršeni svijet hirurgije kičme, zaranjajući sve više u njegove dubine. Na kraju sam postao pionir u određenim zahvatima na kralježnici, zasluživši priznanje da sam prvi kirurg u svijetu. Nemci, zarobljeni ovim dostignućem, bili su zaintrigirani. Uprkos njihovoj fascinaciji, nisu uputili poziv da se pridruže njihovim cijenjenim esnafima. Bez straha, zaobišao sam njihovu ekskluzivnost i ušao u evropske cehove.
Pridruživši se cijenjenoj grupi najboljih svjetskih hirurga kičme, imao sam privilegiju da budem prezenter na prošlogodišnjem događaju u Lisabonu.
Od tog trenutka pa nadalje, Nemci su shvatili da nisu u stanju i ne smeju da zanemare moje prisustvo.
Da li ste dio loze medicinskih stručnjaka u vašoj porodici?
Odgajana od moje majke, koja je porijeklom iz Tuzle i pripada porodici Avdagić i Azabagić, usađen mi je snažan osjećaj svrhe i ohrabrenje da nastavim uspješnu karijeru. Posebno se porodica Azabagić može pohvaliti impresivnim brojem od više od deset ljekara. Zajedno sa kolegama doktorima Smajlovićem i Destanovićem, krenuo sam na put u Njemačku da bih osnovao doktori.ba, organizacija posvećena pružanju medicinske pomoći. Osim toga, aktivno sam uključen u podršku humanitarnim naporima Pomozi.ba.
Zaista, putem ovih organizacija, mi pružamo pomoć kako u humanitarne tako iu nehumanitarne svrhe.
Kada nam se pomozi.ba obrati, naš tim je u potpunosti posvećen humanitarnom radu. Nudimo našu stručnost, dajemo smjernice, sarađujemo s drugim medicinskim stručnjacima, pa čak i preuzimamo određene slučajeve. Trenutno smo suočeni sa fascinantnom situacijom u kojoj je mlada Tuzlanka koja se bori sa neidentifikovanim oblikom karcinoma zdjelice. Lično sam vodio njen slučaj, uradio neophodnu operaciju, prikupio sve relevantne podatke i uprkos više od tri meseca istrage, tek treba da utvrdimo koji tip raka ima. U nastojanju da pronađem odgovore, obratio sam se svojoj međunarodnoj mreži ljekara, ali misterija i dalje postoji. Ovo iskustvo je zaista ukazalo na značaj posla u koji smo se moje kolege i ja upustili. To je rad ljubavi.
Čak i sa svojim izuzetnim dostignućima na polju medicine, uspjeli ste ostati prizemljeni i zadržati osjećaj normalnosti.
Vrijedna lekcija koju mi je usadila moja majka bila je da vrijednost i identitet zavise od vrline osobe. Da bi se istinski postigao značaj i svrha, čovjek se mora okružiti osobama koje imaju isto mišljenje.
Da li je vaša supruga uključena u oblast njemačke politike?
– Zaista, moja supruga Amina je iz Goražda i potražila je utočište u Njemačkoj. Uspješno je završila studije na Pravnom fakultetu 2005. godine i trenutno radi kao samostalni advokat. Osim toga, osnovala je organizaciju pod nazivom “Innsana”, koja se fokusira na ukrštanje ženskih pitanja, naučnih istraživanja i odgoja djece.
Među ovim ženama, ona stoji kao nezavisna političarka, zauzimajući svoju jedinstvenu poziciju.
Osim toga, odgovoran je za vođenje gradske politike koja se odnosi na politiku integracije u opštini Ahen.
Održava bliske radne odnose sa gradskim vijećnicima.
Da li Vas kontaktiraju ljekari iz Bosne i Hercegovine?
Zaista, došlo je do značajnog povećanja količine.
Kako u vođenju i terapiji, tako iu pogledu stručnih konsultacija i stručnog usavršavanja, imao sam priliku da obučavam rukovodioce klinika u Bosni i Hercegovini. Čak i sada nastavljamo dijeliti svoje znanje i stručnost.
Kako biste iz svoje perspektive opisali trenutno zdravstveno stanje u Bosni i Hercegovini?
Nažalost, kada se sagleda perspektiva zdravlja kičme, evidentno je da značajno zaostajemo za najmanje dvije decenije. Ovo kašnjenje, međutim, nije jedinstveno za oblast medicine u Bosni i Hercegovini; ona prožima sve aspekte našeg društva zbog nedostatka tehnološkog napretka. Iako naša zemlja proizvodi izuzetne mlade doktore koji diplomiraju kao visokostručni specijalisti, oni nerado ostaju ovdje jer nisu u mogućnosti da napreduju u karijeri i svjedoče o stagnaciji u svakom pogledu. Koren ovih problema leži u sistemu koji funkcioniše iz udobnosti fotelja i oskudnosti sredstava koja se izdvajaju za medicinske investicije. S druge strane, privatna zdravstvena zaštita u Bosni i Hercegovini napreduje zbog njihove posvećenosti samousavršavanju, što je primjer sve većeg broja privatnih bolnica koje se osnivaju.
Prema izvještajima, trenutna zdravstvena situacija u Njemačkoj se opisuje kao najgora do sada.
Situacija je apsolutno katastrofalna. Radna snaga nam nedostaje, posebno kada su u pitanju medicinske sestre. Operacione sale su bez medicinskog osoblja, što rezultira svakodnevnim otkazivanjima operacija u svim bolnicama. Univerzitetske klinike su obustavile sve elektivne procedure, fokusirajući se isključivo na hitne slučajeve koji se ne mogu smjestiti negdje drugdje.
Nedostatak medicinskih sestara tjera male bolnice da otkažu elektivne operacije, dok njemačka posvećenost perfekcionizmu uzrokuje urušavanje zdravstvenog sistema. Uprkos pažljivom planiranju, sistem se raspada kada čak i jedna osoba ne ispuni visoke standarde. Pojavljuje se domino efekat, a bolnice propadaju zbog nedostatka sredstava. Refinansiranje zdravstvenog sistema postalo je izazov, što je dovelo do privatizacije kako bi se održala modernost. Napori da se blokira finansiranje zdravstvenog sistema doveli su do nejednakog tretmana i potrebe da pojedinci sami plaćaju brigu. Trenutni politički pejzaž je u rasulu, sa padom od najmanje deset posto.
