U svom prosvjetiteljskom govoru, protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar rasvijetlio je sudbinu duše, rasvijetlivši njeno putovanje 40 dana nakon odlaska iz ovog smrtnog područja.
Nakon smrti pojedinca, njihova duša kreće na putovanje koje traje dva dana, ponovno posjećujući drage lokacije iz njihovog zemaljskog postojanja. Učenja i običaji crkve potvrđuju da lutajuća duša nikada nije lišena društva tokom ovog dirljivog hodočašća.
Prema riječima protojereja-stavrofora, profesora doktora Vladimira Stupara, vrijeme smrti je božanski određeno, označavajući trenutak kada je pojedinac najspremniji za odlazak sa ovog svijeta. Tokom dva dana, Gospod daje slobodu da se posećuju draga mesta i voljene osobe koje su preminule. Međutim, zbog odsustva fizičkog tijela, energija duše sama ne može uspostaviti komunikaciju, što odražava pravoslavno vjerovanje o putovanju duše nakon smrti u prvih 40 dana.
Prema svetom Makariju Aleksandrijskom, od najveće je važnosti da se trećeg dana posle upokojenja bavimo molitvom. U tačnom času odmora stiže anđeo da prati i pomaže pojedincu tokom odvajanja duše od tijela, zajedno s anđelom čuvarom. Oni ostaju uz tranzicijsku dušu, koja sada postoji u potpuno drugačijem stanju i okruženju. U ovom novom stanju, duša opaža prisustvo beživotnog, inertnog tijela, ali ipak prepoznaje da suština pojedinca, njihovo jedinstveno i nezamjenjivo biće, i dalje opstaje i ostaje “živa” zbog neuništive prirode čovječanstva.
Prema riječima protojereja-stavrofora, profesora doktora Vladimira Stupara, kada osoba preminu, često svjedoče kako su joj najbliži u suzama, ali i medicinski radnici i bolničko osoblje ako su bili hospitalizirani. Tokom prva dva dana nakon smrti, duša se oslobađa stega fizičkog tijela i stječe sposobnost da se brzo i slobodno kreće između različitih lokacija.
Nakon tri dana, duša kreće na putovanje u nebo, prelazeći njegovo nebesko prostranstvo da bi stigla do veličanstvenog prijestolja Božjeg, gdje predsjedava Isus Krist. Na ovom svetom mjestu, 40. dana, određuje se sudbina duše – da li će boraviti u blistavoj svjetlosti ili će biti bačena u tamu do vremena vaskrsenja ili posljednjeg suda. Što se tiče samog iskustva, prema protojereju Stavroforu Stuparu, postoji još jedan fenomen poznat kao klinička smrt, u kojoj se duša i tijelo privremeno razdvajaju, da bi se ponovo sjedinili. Ova pojava je, međutim, potpuno različita od nebeskog putovanja duše.
Tokom početnog perioda od 40 dana dešavaju se značajni događaji ili pojave.
Koncept vremena kako ga ljudi percipiraju je subjektivan, ali duša djeluje na drugom vremenskom planu, pod utjecajem duhovnog obogaćenja koje je stekla tokom svog zemaljskog postojanja. Bilo da je duša prihvatila svete vrline i dala božanske darove u znak poštovanja prema Bogu ili zanemarila važnost negovanja veza s drugima i božanskim, njena percepcija vremena se mijenja u skladu s tim. Da li je duša bila posvećena učešćem u svetim ritualima i pobožnim molitvama, ili je ostala beznadežna, što je dovelo do stanja duhovnog osiromašenja i očaja.
Tokom perioda od 40 dana, duša ostaje u prisustvu dva nebeska bića – anđela čuvara koji nam je darovan tokom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da vodi dušu. Nakon toga, duša kreće na putovanje, gledajući izuzetan sjaj Carstva nebeskog i veličanstveni tron Božiji. Alternativno, može se odvesti i u područja u kojima žive duše koje nisu ispunile svoju svrhu postizanja ljubavi i jedinstva s Bogom, pusto mjesto ispunjeno tugom i tjeskobom. Na kraju, duša stoji pred Hristom, koji određuje njeno kasnije odredište.
Profesor Stupar se tokom svog predavanja bavio temom carinika, koji se mogu posmatrati kao nebeski inspektori duše. Opisivanje putovanja duše prema božanskom prijestolju u zemaljskim terminima je izazovan zadatak, s obzirom na njegovu transcendentalnu prirodu. Osim toga, naglasio je da đavo koristi sva moguća sredstva da spriječi porobljavanje čovječanstva. Nadalje, naglasio je blagoslov nemogućnosti opažanja demona, jer njihov zastrašujući i odbojan izgled može izazvati smrtni teror.
Unutar carstva neba i duše, demoni se naseljavaju, izazivajući ogromnu muku anđelima. Ova zlonamjerna bića otkrivaju se u svojoj istinskoj odbojnosti, mučeći dušu. Kada se suoče s grešnom osobom koja nije vodila pravedno postojanje, demoni upućuju poziv, izjavljujući: „Ti si nam srodan, pridruži se našim redovima, jer pripadaš nama.
Tokom ovog određenog vremenskog okvira, duša prolazi kroz temeljno ispitivanje, a značaj ovog putovanja prema Božjem božanskom prisustvu ne može se precijeniti. Ovi pregledi i rituali, iako su metaforički, a ne fizički, mogu se uporediti sa izdajničkim preprekama kojima duša mora da se kreće. Djevica Marija, koja posjeduje čistoću koja nadilazi čistoću same svjetlosti, molila je svog sina da brzo povrati njenu dušu i tako je poštedi od susreta sa zastrašujućim licima demona. Konačna svrha svih molitava je omogućiti duši da se nesmetano približi Gospodinu, jer je On božanstvo koje karakterizira bezgranična ljubav, samilost i pravednost.
Neutaživa želja demona je da pošalju što više pojedinaca u dubine pakla. Njihov krajnji cilj je da izazovu Krista tokom posljednjeg suda, rugajući mu se ovim riječima: “Ako ih možete otkupiti, onda i nas otkupite.” U ovoj drskoj molbi, Sotona traži spasenje bez potrebe za pokajanjem ili preobrazbom, pošto je otpao iz milosti zbog grijeha oholosti, korijena svih prijestupa. Demoni, vođeni svojim odbijanjem da se pokaju, žude za oslobođenjem, dok ostaju postojani u svom nepromijenjenom postojanju.
Šta se dešava sa dušom kada prođe 40. dan?
Jednom kada se duša uspješno odupre đavolskom mami, naša je odgovornost da je dočekamo. Ispunjena strepnjom, duša se približava božanskoj prisutnosti i susreće duboku manifestaciju pravde – pravednost Božju. Ovo označava značaj vrednovanja ograničenog vremena koje imamo u ovozemaljskom postojanju, suzdržavanja od dosade i marljivog pripremanja za direktan susret sa božanskim. Pokajanje je od velike važnosti, jer naša djela na zemlji imaju posljedice na nebu – ono što ovdje vežemo bit će vezano tamo, a ono što ovdje oslobodimo bit će oslobođeno tamo. Ako neko protraći svoj život, na kraju će steći drugačiji pogled na pravu prirodu svog postojanja.
Kada dođe 40. dan, svaki čin dobrote i ljubavi, ma koliko mali, biće uzet u obzir. Tokom ovog privremenog suda, koji će trajati do vaskrsenja i posljednjeg suda, postaće jasno da li smo predodređeni za Carstvo Božije ili tamu. Ova presuda će se odnositi i na žive i na pokojne, a upravo za to vrijeme naši susjedi mogu uvelike utjecati na našu sudbinu molitvama i dobrim djelima.
Iskustva vizija tokom kliničke smrti
U određenim slučajevima, u skladu sa svojim božanskim planom, Gospod ima sposobnost da vrati duše koje još nisu spremne da stanu pred sud. Otac Pajsije ispričao je priču o ženi opterećenoj grijehom, koja se stidila da ga ispovjedi, vjerujući da će biti dovoljna samo molitva Bogorodici. Za divno čudo, nakon tri dana, Gospod ju je oživeo, potaknuvši je da odmah potraži sveštenika i izrazi želju da se ispovedi. Sa oproštenim grehom, mirno je otišla sa ovog sveta. Kroz ovaj izvanredni dar Gospod može vratiti dušu u njenu zemaljsku posudu kada se smatra nespremnom za sud.
