Razvio sam duboku naklonost prema ovcama koja prevazilazi moju ljubav prema ženama. Ova nekonvencionalna sklonost čak je dovela do raskida tri braka. U iznenađujućem otkriću, Buda je priznao da su pojedinci više zainteresovani da pronađu partnera koji poseduje materijalnu imovinu, kao što je automobil, nego nekoga ko čuva ovce.
Zadatak čuvanja stada ovaca je daleko od jednostavnog, ali je to plemenito i časno zanimanje. Zahtijeva jedinstven skup vještina koje ne posjeduju svi.
Briga o ovcama zahtijeva veliku odgovornost, strpljenje i posvećenost. Ovu istinu ilustruje priča Selvana Melvudina Bude, pastira porijeklom iz Bosne, koji je pretrpio tri razvoda koji se direktno pripisuju njegovoj privrženosti svom stadu. Ovo svjedočanstvo služi kao svjedočanstvo o ogromnim izazovima koji dolaze sa zadatkom pastira.
U mjestu Mudrika, smještenom u Bosni i Hercegovini, Selvan živi kao pastir na živopisnim livadama planine Vlašić. Njegova lična priča služi kao dirljiv primjer prepreka sa kojima se planinari poput njega susreću u svakodnevnom životu. Iskreno, Selvan sa kamerom Srećka Stipovića dijeli zamršenost svoje profesije, skromnu egzistenciju, duboku naklonost prema ovcama i jedinstvena iskustva koja donosi biti pastir.
Moje ime je Selvan Melvudin, poznat i kao Buda. Na mojoj brizi imam oko 180 ovaca. Srećom, i gazda i ja smo odgovorni za njihovu mužu. Zadovoljan sam svojim šefom, a on je zadovoljan mojim radom. Cijena sira će ove godine biti veća, gotovo udvostručiti cijenu. Očekuje se da će dostići i do 20 maraka. Unutar ovog kantona ja sam jedini pastir na ovoj visoravni. Ne bih mijenjao ovaj posao za poziciju u kompaniji. Čak i ako mi se pruži prilika, nisam spreman za korporativni rad. Ovaj posao je moj poziv. U to sam uključen od četvrtog razreda. Zadovoljan sam svojim šefom, platom i gazdovom porodicom. Sve ovo dijeli i Budo.
U odgovoru na upit o smanjenju broja pastira objašnjava da je nezainteresovanost za bavljenje takvim zanimanjem dovela do toga da ljudi gravitiraju ka kancelarijskim poslovima, ističući svoje lične sklonosti prema svom trenutnom zanimanju i navodeći da ne bi mijenjao mjesta. čak i sa predsjednikom Bosne i Hercegovine.
– Neizvjesno je da li će se ljudi baviti ovom djelatnošću. Moje znanje je ograničeno u tom pogledu. Misli su zaokupljene drugim stvarima. Ako ste stekli potrebne vještine za ovaj zadatak, onda je na vama da ga izvršite. Vredno sam zaposlen dugi niz godina, počevši od četvrtog razreda. I prije toga sam imao svoje stado ovaca, što je nadaleko poznato. Ne bih mijenjao svoje trenutne okolnosti za mjesto predsjednika; Nalazim zadovoljstvo u raznolikosti i raznolikosti moje trenutne situacije. Međutim, ako bi neko predložio ideju rada na pumpi, ja bih bez oklijevanja odbio – izjavljuje Budo.
Uprkos tome što prima skromnu platu od samo 800 maraka (oko 400 eura) i nema zdravstveno osiguranje, pohvaljuje svog šefa. Jedan aspekt vrijedan pažnje je da šef stalno odvaja vrijeme za njega, bez obzira na količinu novca koju traži.
Ja nepokolebljivo obožavam ovce; ne postoji nijedan aspekt kod njih koji ne volim. U periodu od mjesec dana provodim samo dvije noći kod kuće. Kada bih prišao svom šefu i zatražio platu od 5.000, uz objašnjenje da mi je potreban gazda onoliko koliko meni gazda, ne bih našao ni jednog poslodavca na ovom vlašićkom platou koji bi mogao ispuniti takav zahtjev.
Ipak, uprkos činjenici da je ovakav način života doveo do tri razvoda, tvrdio je da ga to nije mnogo mučilo, jer je davao prednost čuvanju ovaca i prihvatanju uloge pastira u odnosu na brak.
– Trenutno nisam oženjen. Iako sam se u prošlosti udavala tri puta, više nisam u bračnoj zajednici. Čini se da svi žele materijalnu imovinu i društveni status, kao što je posjedovanje automobila, ali ja nemam hipoteku, pa čak ni vozilo. Kada ljubazno zatražim nešto od jedne dame, ona jednostavno ode. Da sam bio primoran da biram između žena i ovaca, odlučio bih se za ovcu. Imam duboku naklonost prema ovim životinjama i nalazim radost u brizi za njih i pokazivanju njihove izvrsnosti. Veliko mi je zadovoljstvo kada su moje ovce dobrog zdravlja i kada njihov vlasnik izrazi zadovoljstvo. Ovu izjavu dao je Srećko Stipović na kraju našeg razgovora.
